Piše: Sead Numanović
Predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa posjetio je Bosnu i Hercegovinu.
U sklopu turneje po zapadnom Balkanu, on je jučer i sinoć boravio u Sarajevu.
Susreo se sa svima s kojima se trebao susresti.
Costa je na čelu vrhovnog organa Evropske unije. Evropsko vijeće (lekcija za sve članove Predsjedništva Naše stranke: "NIJE VIJEĆE EVROPE!", to je nešto sasvim deseto!) je tijelo u kojem sjede šefovi država ili vlada 27 država EU i oni odlučuju o svim bitnim pitanjima ovog bloka.
Evropsko vijeće, na primjer, odlučuje u konačnici da li će se uvesti sankcije Evropske unije Miloradu Dodiku ili bilo kome drugome u Bosni i Hercegovini ili neće.
Sve odluke tog tijela se donose konsenzusom. Mada ima načina da se on i "izbjegne", ali je to baš rijetko.
Helem, Costa je bio u BiH.
I poslao niz poruka. Koje jesu i bitne i jake.
Nismo čuli da će EU, odnosno njene trupe u BiH - EUFOR - uhapsiti Dodika, pa nam ostalo nije ni bilo bitno.
A to nećemo ni čuti! I to svako ko iole promišlja, zna!
Costa je u svojim govorima ponavljao relativno poznate stvari: BiH je evropska država, njoj je mjesto u EU, možemo se osloniti na Uniju, ona tu drži i svoje vojnike, koje plaćaju evropski poreski obveznici...
Naglašavao je u svakoj prilici da BiH jeste država, da Brisel vjeruje u njene institucije, da smatra da su one kadre izboriti se sa izazovima.
I rekao je jednu jako bitnu stvar koju je malo ko primjetio: BiH se od Dejtona treba odmicati prema Briselu!
To nije česta poruka koju čujemo od evropskih zvaničnika.
Ali ju je usred Sarajeva izrekao predsjednik vrhovnog organa EU!
A prethodno je tu rečenicu u nekoliko navrata ponavljala komesarka za proširenje Marta Kos, pa čak i visoka predstavnica za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas.
Suština te izjave je u tome da nam se daje prilika da od BiH napravimo evropsku državu!
Kada je EU objavila inicijativu o Planu rasta, od BiH je zatraženo da se počne ukidati nacionalni veto i vitalni nacionalni interes u institucijama BiH. Naveli su dvije, "neke tamo" agencije. U Sarajevu su to zanemarili i Trojka je jedva dočekala da plasira narativ da je SDA kriva što BiH nije dobila obećanih milijardu eura za reforme koje će provesti!
Ono što - dakle - postaje tako očigledno je sada već nevjerovatno i samoubilačko nerazumijevanje Sarajeva koje ne vidi svijet oko sebe.
Mi smo i dalje u onom pogubnom "modu" da nam neko, bilo ko, sa strane mora riješiti sve probleme. A onda ćemo se mi ušetati u klub privilegiranih!
Od početka Dodikovog državnog udara imamo dvije konstante: zapadni svijet uporno nam poručuje da taj problem sami riješimo, a oni će nas podržati. A vlastodršci oličeni u Trojki i veliki dio javnosti odgovaraju zahtjevom da nam drugi riješe i taj problem!
BiH želi u EU. To je jedno od rijetkih pitanja na kojima se ogromna većina građana ove države slaže. (Drugo je da ne žele rat! Trećeg se ne mogu sjetiti, ne znam ni da li postoji - osim onih iluzija o ugodnom životu u blagostanju, bez rada).
Ali, ko bi u svoje društvo primio ovakv zemlju?!
Kada je Carles Puigdemont počeo svoju separatističku odiseju u Kataloniji, EU nije poslala ni svoje vojnike, a ni policajce. Šta više, Puigdemon je utočište našao u centru EU - Briselu!
No, Španija je problem riješila.
Ovako ili onako.
Trojka, predvođena Elmedinom Konakovićem, potrudila se da se problem Dodik ne riješi!
