Da su patrijah Portfirije i svi njegovi prethodnici na vrijeme prihvatili kako Božiju, tako i sudsku istinu o počinjenom genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, danas bi se malo ko sjećao jeromonaha Gavrila i vremena kada je svoju svešteničku odoru zauvijek uprljao krvlju nevinih srebreničkih sinova.
Piše: Almasa Hadžić
Pred svoj odlazak u Njujork kako bi prisustvovao zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija na čijem dnevnom redu će se naći rasprava o Rezoluciji o Srebrenici, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jutros je u Hramu Svetog Save u Beogradu, prisustvovao vjerskoj službi koju je služio patrijah Srpske pravoslavna crkve Portfirije.
Službi, iliti "molebanu"prisustvovali su i predsjednik Rs-a Milorad Dodik, skupa sa svitom entitetskih zvaničnika, a sve da bi se, kako je poručio patrijah, pomolili za Vučića, kako bi se svojom "snagom i poštenjem" izborio protiv "nepravde velikih svjetskih sila koja se čini srpskom narodu" a koje "nameravaju da donesu rezoluciju o Srebrenici".
Svašta!
Džaba što u Rezoluciji niko ne pominje "srpski narod", u zanosu svog obraćanja, patrijah, umjesto da se drži istine kao temeljnog principa na kome se zasniva učenje svake religije, isti i svoj i sve druge narode ubjeđuje u suprotno, upućujući pritom blagoslove Aleksandru Vučiću, trenutno najvećem živućem negatoru genocida počinjenog nad bošnjačkim zarobljenicima u Srebrenici, dokazanog presudama dva međunarodna suda.
Oni koji ne znaju, ne razumiju, ili ne haju šta je, koliko jučer, bilo, suzama bi zemlju natopili slušajući jutrošnje tugaljiva patrijahove poruke kojim u Njujork ispraća Vučića, pa i one o srpskom narodu koji je, kako je kazao, kroz svoju burnu historiju "dostojanstveno nosio svoj krst", narodu koji je žrtva "višestrukih genocida i etničkog čišćenja", a koga danas svijet, eto, hoće da "proglasi počiniocem genocida".
Ako je i od patrijaha, mnogo je, što jest, jest.
Da se genocid dogodio, da su njegovi počinioci presuđeni, neki na doživotne, neki na višegodišnje kazne zatvora, da je u genocidu za samo nekoliko dana mučeno i ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, i da niko tu činjenicu, za sva vremena ne može negirati, zna to i Portfirije.
Baš kao što zna da su sveštenici SPC, na način kako on blagosilja negatore genocida, prije 29 godina, isto tako, blagosiljali i njegove počinioce pred njihovu "svetu misiju" ubijanja, klanja, strijeljanja zarobljenih srebreničkih Bošnjaka.
Da ne bi jutrošnjih Portfirijevih blagoslova upućenih Aleksandru Vučiću pred njegov put u Njujork, skoro da se ne bi ni sjetili "bogoponiznosti" jeromonaha Gavrila Marića, starješine manastira Privina Glava kod Šida (k'o sad da ga gledam i slušam!), kako moli Boga da "vernoj vojsci njegovoj", po imenu "Škorpioni" bude na pomoći "na savlađivanju neprijateljskog naroda".
Da bi ih potom, svakog pojedinačno, sve zalivajući ih svetom vodicom "u ime Oca i sina i Svjatoga duha" ispratio riječima "sretno otišao i došao".
Pravac Srebrenica! Strijeljanje na Godinjskim Barama i dalje gdje i koga stignu!
Zaista tužno, ali i gadljivo zvuče jutrošnje poruke prvaka SPC-a patrijaha Portfirija kojim sokoli negatore genocida u Srebrenici.
Kamo sreće da je moleći Boga za Vučićevo "sretno otišao i došao", od Boga zatražio oprost za zločine, kako jeromonaha Gavrila, tako i raznih "amfilohija", "kačavendi" i inih sveštenika crkve koju predstavlja, a koji su u ratu, ne samo blagosiljali počinioce genocida, već ih u miru, godinama, skrivali od suda i zakona.
Bog jeste milostiv. Možda u iskrenom pokajanju počiniocima zločina i oprosti djela koja su počinili, ali sudska pravda, koliko god klečali pred njom, da li se krstili ili aminali, negirali je čak i u sjedištu Ujedinjenih nacija, svejedno, nikome ne oprašta.
Da su patrijah Portfirije i svi njegovi prethodnici na vrijeme prihvatili kako Božiju, tako i sudsku istinu o počinjenom genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, danas bi se malo ko sjećao jeromonaha Gavrila i vremena kada je svoju svešteničku odoru zauvijek uprljao krvlju nevinih srebreničkih sinova.
I ne samo svoju.
