Sva halabuka oko putešestvija bošnjačkih dika pokazuje hroničnu autističnog zvaničnog Sarajeva. Niti ovi što putuju znaju šta će od tih putovanja na kraju biti, a još manje oni što ih zbog toga kritiziraju znaju šta istinski hoće.
Bošnjački
politički lideri su se pokrenuli. Krenulo je pakovanje kofera i putovanja.
Bakir
Izetbegović otputovao je u Zagreb. U Banskim dvorima primio ga je Andrej
Plenković. Slika s tog susreta pokazuje niz detalja i prosto nameće dojam o
neozbiljnosti.
Načičkani
jedni do drugih, s maskama na licima, kafom i vodom na stolu... Kako su takvi
uspjeli popiti ono što je na stol? A kako su se tek razumjeli pricajući s
maskama?
Reakcije
na susret su sasvim očekivane. I još ne prestaju.
S
jedne kritike se redaju: Izetbegović nije smio niti trebaao otići u Zagreb.
Pošto je to uradio, sveo je ovu državu na tri nacionalna tora, legitimirao
hrvatsko nepoćudno petljanje u unutarnja pitanja BiH...
Pobornici
puta slave.
Izetbegović
je usred Zagreba dijelio lekcije, ružio tamošnje vlasti, branio Željka Komšića
i davao mu legitimitet... Ovaj mu se odmah „odužio“ sasuvši gomilu kritika.
Dok
je predsjednik SDA i dopredsjedavajući Doma naroda BiH sjedio u Sarajevu, kritiziralo
ga se što nigdje ne putuje, ismijavalo njegovu samoizolaciju. Kada se zaputio,
kritike su nahrupile.
Za
njim na put krenuo je Šefik Džaferović.
Već
je danas u Briselu. I sutra će biti tamo. Zajedno s Miloradom Dodikom i Željkom
Komšićem.
U
Briselu se samo pitaju kakav će skandal neko od njih trojice ili čak dvojica
sad prirediti.
BiH
se i ima i nema čime podičiti u sjedištu Evropske unije. Da, dogovoreno je
održavanje izbora u Mostaru, prvi put nakon 12 godina. Da, uspostavljena je
nekakva parlamentarna delegacija za saradnju s Briselom. I bolje da ne ulazimo
u detalje tog cirkusa. Usvojena je revidirana strategija za procesuiranje
ratnih zločina.
Od
14 stavki koje je Evropska komisija dala kao preduslov dobijanja kandidatskog
statusa, par njih je (donekle) realizirano.
Ne
treba sumnjati da će briselski sastanak biti na kraju u formi onoga „Mi se
pretvaramo da se reformiramo. Oni se pretvaraju da nam vjeruju“.
Nakon
toga će se Džaferović vratiti u Sarajevo, pretumbati kofer i ponovo put pod
noge – Albanija, pa Pakistan.
Sva
halabuka oko putešestvija bošnjačkih dika pokazuje hroničnu autističnog
zvaničnog Sarajeva. Niti ovi što putuju znaju šta će od tih putovanja na kraju
biti, a još manje oni što ih zbog toga kritiziraju znaju šta istinski hoće.
