Analiza 20.000 masovnih grobnica od strane DC-Cam Mapping Programa i Yale Univerziteta pokazuje najmanje 1.386.734 žrtve pogubljenja.
Faris Marukić
Antiintelektualizam je
neprijateljstvo i nepovjerenje prema intelektu, intelektualcima i
intelektualnim aktivnostima, koje se obično izražavaju u izrugivanju
obrazovanja, filozofije, književnosti, umjetnosti i nauke kao nepraktičnog i
prezirnog. Vladin antiintelektualizam kreće se od zatvaranja javnih biblioteka
i javnih škola, segregacije intelektualaca u naučni geto, do zvaničnih izjava
da su intelektualci skloni mentalnim oboljenjima, čime se olakšava njihovo
izolovanje.
Možda je najekstremnija politička
forma antiintelektualizma bila tokom 70-ih godina 20. stoljeća u Kambodži, pod
vladavinom Pol Pota i Crvenih Kmera, kada su ljudi ubijani na brojnim poljima
smrti, zbog toga što su bili akademici ili čak samo zbog nošenja naočala (koje
su predstavljale simbol pismenosti).
Polja smrti nalaze se na brojnim
lokacijama u Kambodži, gdje je više od milion ljudi ubijeno od strane Crvenih
Kmera, za vrijeme njihove vladavine u zemlji od 1975. do 1979. godine,
neposredno nakon završetka građanskog rata u Kambodži (1970–1975).
Analiza 20.000 masovnih grobnica
od strane DC-Cam Mapping Programa i Yale Univerziteta pokazuje najmanje 1.386.734
žrtve pogubljenja. Procjene o ukupnom broju stradalih, tokom vladavine Crvenih
Kmera, uključujući namjerno neliječenje
brojnih bolesti i izgladnjivanje kreću se od 1,7 do 2,5 miliona od ukupnog
broja od 8 miliona stanovnika. Vijetnam je 1979. godine izvršio invaziju
na „Demokratsku Kambodžu“ i srušio režim
Crvenih Kmera.
Tokom tog vremena, intelektualci
su sistematski degradirani ili izbačeni iz struktura vlasti, a ponekad i
ubijeni. Kada su Crveni Kmeri uspostavili svoj režim pod nazivom Demokratska
Kambodža (1975–1979) njihov antiintelektualizam idealizirao je zemljoradnju i
demonizirao gradove, kako bi uspostavio „agrarni socijalizam“, tako da su
ispraznili gradove, sa namjerom da očiste kmersku naciju od: …“svakog
izdajnika, neprijatelja države“.
Intelektualci, kao neprijatelji
sistema, simbolizovani su kroz nošenje naočala. Pojedinci su prolazili i kroz
preglede, ne bi li se utvrdilo da je osoba nosila naočale, te tako bila
kvalifikovana kao intelektualac, a potom pogubljeni ili mučeni.
Ubijene su čak i osobe sa nešto
više od osnovnog obrazovanja. To je bio dio projekta „Nulte godine“,napora da
se „ponovo pokrene“ društvo i izgradi od
samog početka, bez primjesa bilo čega starog u ideološkom smislu. Pol Potov režim ubijao je svakoga za koga se sumnjalo
da je „umiješan u aktivnosti slobodnog tržišta“ i skoro svakog obrazovanog
muškarca i ženu, posebno ako je postojala sumnja da su ranije imali veze sa
stranim vladama. Doktrina Crvenih Kmera označavala je samo poljoprivrednike kao
istinski proletarijat, kao prave predstavnike radničke klase. Otuda i
antiintelektualna čistka.