Anarhija u TK skrojena na krilima kafansko-tenderske politike

Piše. Almasa Hadžić

Koja vlast je u Tuzlanskom kantonu legalna, a koja nelegalana? U čijim rukama je pečat Skupštine kojim se potvrđuje legalnost njene većine i nelegalnost manjine? Ko želi da se po svaku cijenu dočepa vlasti, a ko to ne da, ko je lud, a ko zbunjen, ko ne zna je li pošao ili došao... pitanja su koja su uoči Nove 2021. godine zadeverala građane Tuzlanskog kantona i na koje odgovore znaju isključivo akteri ovog političko-skupštinskog cirkusa.

U većini izbornih ciklusa, od kraja agresije do danas, na svim nivoima vlasti u BiH znale su se mjenjati skupštinske većine i stvarati interesne poslaničke grupe, kako bi se ozakonjenom moći skupštinske većine, pravile nove vlade.

U to ime, pojedini poslanici su znali mjenjati i nacije i partije, gazila se obećanja i zakletve, ali politički rašomon koji se ovih dana događa u Tuzlanskom kantonu, još nije viđen.

Od one kakva je do sada bila, napravljene su dvije Skupštine od kojih jedna, novoskrojena, ima 18 poslanika, dovoljno da bude većina koja će imenovati novo skupštinsko rukovodstvo i predložiti novog mandatara, a druga, dosadašnja, 17 poslanika i dobro čuvan skupštinski pečat.

Novoformirana većina od 18 poslanika, kako to procedura nalaže, vlast ne može preuzeti dok Ustavni sud FBiH ne odluči o pitanju vitalnog nacionalnog interesa Srba i Hrvata, koje su pokrenuli Žarko Vujović i Boris Krešić predsjedniki zamjenik predsjednika Skupštine.

To novoformiranoj većini nije bila prepreka da zakažu svoju sjednicu Skupštine, smijene i Vujovića i Krešića i imenuju novo skupštinsko rukovodstvo. Sjednica je završena, prijedlozi usvojeni, ali bez ovjere zvaničnim pečatom Skupštine, jer pečat čuva Skupština koja se još uvijek smatra legalnom.

Novu skupštinsku većinu u TK, kako je poznato, napravili su SDP i PDA, tačnije Nermin Nikšić predsjednik SDP-a, odnosno njegov partijski komesar u TK, Dževad Hadžić i njihov, do sada najomraženiji politički lik koga su i javno i tajno, godinama anatemizirali, Mirsad Kukić predsjednik PDA, uz podršku poslanika SBB-a i Naše stranke

Da se razumijemo, nema apsolutno ideološke ni karakterne razlike između novostvorenog političkog saveza koji predvode SDP i PDA i onog koji je do sada u Skupštini predvodila SDA i SD.

Osim nekolicine poslanika s dignitetom, u jednom i u drugom savezu, uglavnom, riječ je o promotorima i zastupnicima kafansko-tenderske politike koja, ne samo u TK, već i u cijeloj Federaciji prijeti da uništi i zadnje mrve povjerenja građana u političku korektnost partija čijim kandidatima daju glas na izborima.

Ali i same partije.

Politika SDP-a, zna se, diktirana je iz Sarajeva i Dževad Hadžić, predsjednik KO SDP TK samo je poslušni izvođač radova njegove sarajevske centrale, a koja je oduvijek bila žedna vlasti.

Politiku PDA, pak, kreira i provodi dugogodišnji mozak SDA u TK, Mirsad Kukić, koji, naravno, najbolje poznaje snagu SDA kadrova u TK i koji nikad nije halalio pojedincima iz SDA njegovo isključenje iz ove stranke.

SDA politiku u TK, opet, kreira i provodi neformalni gazda ove stranke, izvjesni Abdulah Hodžić Hodža, vlasnik građevinske firme, inače vrsni rukovaoc građevinskih mašina iz Živinica, koji već nekoliko godina, uz nezadovoljstvo većeg djela članstva ove stranke, diktira SDA koalicije, ocjenjuje ko može biti premjer, ko premjerov savjetnik, ko ministar, ko direktor, ko šef odjeljenja u Klinikčkom centru itd. I koji, uživa bezrezervno povjerenje i podršku sarajevske stranačke centrale.

U takvom osjećaju moći, nesretni Hodža je, mjesecima unazad sjelio s Kukićem i, bajagi, dogovarao skupštinsko „pojačanje“ ne znajući da će ovaj, skupa sa svojim SDP partnerom, koaliciju koju u TK predvodi SDA, vrlo brzo eliminirati iz političkog života, u čemu je djelomično i uspio.

Iz svega što se trenutno događa na političkoj sceni u Tuzlanskom kantonu, jasno se vidi da su interesi političkih partija i lični interesi njihovih poznatih vođa, kanton uveli u anarhiju kojom su prestale da važe procedure i zakoni po kojima svaka vlast treba funkcionirati.

Dva politička saveza u Skupštini TK, trenutno tvrde da su legalna zakonodavna vlast.

Jedan, s većinom od 18, drugi s manjinom od 17 poslanika.

Prvi vrebaju trenutak kako da se dočepaju skupštinskog pečata, drugi čekaju odluku Ustavnog suda FBiH da vide je li ugrožen nacionalni interes Srba i Hrvata u Skupštini TK pa da odluče o svojoj sudbini.

Kako god, građani nisu zaslužili ni jedne ni druge.