Momčilo Đurđić
Dok se Srbija grčevito bori s nestašicom parizera, crnogorski mandatar za formiranje nove vlade, a pogotovo crnogorski predsjednik koji mu je taj mandat dao, suočavaju se s neobično otvorenom sugestijom koja dolazi direktno iz Bijele kuće. Specijalni izaslanik američke vlade za Zapadni Balkan Gabrijel Escobar prije nekoliko je dana jasno poručio da vlada Crne Gore u čijem sastavu budu predstavnici antizapadnih stranaka neće imati podršku NATO država ni Zapada u cjelini.
Amerika je izgubila strpljenje
Očito je da je SAD izgubio strpljenje i da nema više onog optimizma otprije 45 dana kada je Escobar izrazio zadovoljstvo naznakama da će se vlada brzo formirati. Ali u proteklih mjesec i po ne samo da nije došlo do brzog formiranja vlade nego je, iz dana u dan, samo rastao pritisak da u nju uđe i prosrpska koalicija Za budućnost Crne Gore.
Upravo zato je Escobar i naglasio da “posvećenost evropskom putu, članstvu u NATO-u i borbi protiv korupcije kao uslove NE ispunjava svaka stranka u crnogorskom političkom spektru tako da je potrebno izbjeći da u vladu uđe antizapadna stranka… također, nije tačno da bi se isključivanjem antizapadne stranke isključili glasovi Srba, jer ni kod jedne od stranaka s kojima mandatar želi formirati vladu ne postoji antisrpsko raspoloženje”.
Escobar je dodao da je “u suštini nedemokratska i neprihvatljiva ideja da bi jedan dio koalicije kontrolirala strana vlada i da bi taj dio bio više lojalan lideru strane zemlje nego premijeru ili crnogorskim biračima”.
Na koga je mislio Escobar?
Već nekidan su politički analitičari u Srbiji i regiji počeli nagađati na koga je Escobar mislio govoreći o stranom utjecaju na mandatara. Većina je upirala prstom u Vučića, manjina u Putina. Biće da je istina negdje na sredini – u pitanju su obojica.
Escobar je bio eksplicitan naglašavajući da je bilo mnogo preporuka iz SAD-a, EU, Velike Britanije, čak i NATO-a, da bi Crna Gora trebala izbjeći da u vladu uvede stranku koja je protiv članstva u EU i NATO-u, kao što je to koalicija Za budućnost Crne Gore.
Iako već pune tri godine pratimo istu priču oko formiranja vlada u Crnoj Gori, prvi put se događa da neko sa strane pošalje ovako jasnu i odlučnu poruku. Jer, ako iskreno analiziramo navedeni period, od čuvenog 30. augusta 2020., kada je Milo doživio prvi poraz, suština svih operacija vezanih za formiranje prethodne dvije vlade svodila se na izmišljanje modela koji će srpske nacionalističke stranke, kao dio pobjedničke većine, držati daleko od poluga vlasti, a pogotovo moći – novca i sistema (kolektivne) sigurnosti. Pune tri godine uspješno se rješava “kvadratura kruga” sadržana u predizbornoj paroli Dritana Abazovića: “Da Milo izgubi a da Amfilohije ne pobijedi!”
“Vlada stručnjaka”, koju je kao model za izbjegavanje Mandića i Kneževića osmislio također aktualni premijer Abazović, iscrpila je svoju svrhu, a uz to je iznjedrila političku opciju Evropa sad!, čiji su čelnici upravo bivši ministri te vlade, aktualni mandatar Spajić i izabrani predsjednik države Jakov Milatović.
Neobično je da, iako Spajić ima mnogo ugodniju poziciju i znatno veći prostor za zanemarivanje koalicije Za budućnost Crne Gore nego što su to imali Krivokapić i Abazović nekad s Demokratskim frontom, očito je bila potrebna, na prvu, diplomatski oštra intervencija Zapada.
Na prvu zato što je, ako se udaljimo i izronimo iz crnogorskih političkih dubina, posve jasno da u jednoj NATO državi u vladi nema mjesta za stranke i koalicije koje visoko na svojoj programskoj listi imaju izlazak iz NATO-a, ali i ukidanje sankcija Rusiji. Dakle, matematika posljednjih junskih izbora pokazuje da Spajić sasvim ugodno može sastaviti vladu bez nacionalista, mnogo lakše nego u slučaju dvije prethodne kada se podrška za drugu, manjinsku vladu razmatrala čak i od strane nepopularnog Milovog DPS-a?!
