Parlamentarni izbori održani u srijedu u Nizozemskoj mogli bi se upisati među najbolje dane koje su evropski centristi doživjeli u godinama. Krajnje desni populista Geert Wilders, koji je nakon šokantne pobjede 2023. godine zagovarao izlazak iz Evropske unije, izgubio je gotovo trećinu birača nakon 11 haotičnih mjeseci svoje Partije za slobodu (PVV) u koalicijskoj vlasti.
Istovremeno, liberalni i izrazito proevropski Rob Jetten doživio je snažan uspon u završnici kampanje i sada ima realne šanse da postane novi nizozemski premijer. Sa 38 godina, bio bi najmlađi šef vlade od Drugog svjetskog rata i prvi otvoreno homoseksualni političar na toj funkciji.
“Mnogi u briselskom balonu pozdravit će uspon proevropske, reformističke i odgovorne vlade,” izjavio je jedan diplomata EU, koji je zatražio anonimnost zbog političke osjetljivosti teme. “Nizozemci imaju mnogo toga da ponude Uniji.”
No, iako je pobjeda centra donijela olakšanje briselskim zvaničnicima i diplomatama, upozoravaju da razloga za euforiju nema previše. Ako je suditi po prethodnim izbornim ciklusima, formiranje nove vlade moglo bi potrajati mjesecima.
“Ključno je da nova vlada bude stabilna i sposobna donositi hrabre odluke, s obzirom na geopolitičke izazove s kojima se Evropa suočava,” dodao je isti izvor, pozivajući se na rat u Ukrajini, krize na Bliskom istoku i trgovinske tenzije između Donalda Trumpa i Kine.
Jetten vraća Nizozemsku u središte Evrope
Jettenova stranka Demokratija 66 (D66) ostvarila je najbolji rezultat u svojoj historiji. Ukoliko preuzme premijersku funkciju, bit će to prvi put da D66 daje šefa vlade. Jetten je u izjavi za Politico rekao da želi “približiti Nizozemsku Evropi”.
U Briselu se već osjeća oprezni optimizam. Nakon dvije godine u kojima su Nizozemci izgubili dio uticaja, evropski zvaničnici pozdravljaju povratak amsterdamske diplomatije u središte dešavanja.
Iza odlazećeg premijera Dicka Schoofa, 68-godišnjeg tehnokrata, ostaje razjedinjena politička scena i duga sjenka dugogodišnjeg lidera Marka Ruttea, koji je sada na čelu NATO-a.
Za razliku od Wildersa, koji je želio zadržati distancu prema EU, Jetten otvoreno zagovara jaču evropsku integraciju. “Moramo prestati govoriti ‘ne’ po defaultu i početi govoriti ‘da’ zajedničkom djelovanju. Sudbina Evrope bit će vrlo teška ako se ne integrišemo dalje,” poručio je Jetten.
Klimatske i ekonomske dileme
U Briselu očekuju da će nova nizozemska vlada zadržati čvrst kurs prema ključnim politikama: fiskalnoj disciplini unutar EU, ograničavanju migracija, podršci Ukrajini i jačanju zajedničke evropske odbrane.
Ipak, pitanje klimatske politike moglo bi izazvati tenzije u novoj koaliciji. Jetten, poznat po zalaganju za klimatske mjere, mogao bi ući u savez sa zeleno-laburističkom koalicijom GreenLeft–Labor, koju je na izborima predvodio bivši evropski komesar Frans Timmermans.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen već ublažava pojedine klimatske mjere zbog pritiska desnog centra, ali nastoji osigurati podršku za nove ciljeve smanjenja emisija do 2040. godine.
Politička nestabilnost i pouke iz prošlosti
Za Brisel, međutim, ostaje otvoreno pitanje stabilnosti buduće vlade. Prošli put, između izbora u novembru 2023. i imenovanja Schoofa u julu 2024, prošlo je čak sedam mjeseci.
“Pokazali smo ne samo Nizozemskoj nego i svijetu da se populistički i ekstremno desni pokreti mogu poraziti,” rekao je Jetten nakon objave rezultata. “Spreman sam odmah započeti pregovore o ambicioznoj koaliciji.”
Wilders, iako poražen, ostaje prkosan. Sa 37 osvojenih mjesta u parlamentu 2023. godine pao je na 26, ali poručuje da se ne povlači. “Nećete me se riješiti dok ne napunim 80,” rekao je 62-godišnji lider PVV-a svojim pristalicama.
Njegov period u opoziciji mogao bi mu dati novu priliku da bez ograničenja vlade nastavi svoje kampanje protiv islama, migracija i Evropske unije. Wilders se nada povratku, kao što su to učinili Donald Trump, Marine Le Pen i Nigel Farage.
“Očekivali smo drugačiji ishod, ali nismo odustali. Odlučniji smo nego ikada,” napisao je Wilders na društvenoj mreži X.
Kraj ere Timmermansa
Na suprotnoj strani političkog spektra, poraz je pretrpio bivši komesar Frans Timmermans, čija je koalicija GreenLeft–Labor pala s 25 na 20 mjesta. Timmermans je nakon izbora podnio ostavku, poručivši da je “vrijeme da vođstvo preuzme nova generacija.”
Bio je to neuspjeh ne samo za nizozemsku ljevicu, već i za briselske strukture koje su ga vidjele kao produženu ruku evropskog establišmenta.
Iako je pobjeda Roba Jettena označila oživljavanje centra, analitičari upozoravaju da bi upravo njegov proevropski entuzijazam mogao postati politički teret ako ne uspije ostvariti ekonomske i socijalne rezultate.
Iskustvo iz Nizozemske — ali i ostatka Evrope — pokazuje da se populisti nikada ne povlače zauvijek.
