Moje ime je Rijana Jusufbegović.
Rođena sam 1996. godine u Sarajevu gdje sam okončala osnovnu i srednju školu. Zatim upisujem Odsjek za orijentalnu filologiju na Filozofskom fakultetu UNSA gdje stičem titulu magistra. Oba ciklusa studija završila sam kao najbolji student generacije Filozofskog fakulteta te sam dobitnica dvije Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu.
Također sam dobitnica i nagrade Federalnog ministarstva obrazovanja za najbolje studente FBiH.
Kroz
svoje obrazovanje uvijek sam bila društveni i studentski aktivista. Bila sam
potpredsjednica Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, a zatim sam na
sjednici Senata UNSA izabrana za studenta-prorektora Univerziteta u Sarajevu.
Tu funkciju sam obnašala u dva uzastopna mandata, te sam bila članica Senata
UNSA, kolegija rektora i različitih privremenih i stalnih odbora UNSA. Na Svečanoj sjednici Senata povodom
obilježavanja 70. godišnjice Univerziteta u Sarajevu dobila sam
Zahvalnicu za poseban doprinos radu i razvoju Univerziteta u Sarajevu.
Danas
sam, pored osobe koja se bavi svojom strukom i naučno-istraživačkim radom na
Orijentalnom institutu Univerziteta u Sarajevu, i aktivista.
Potpredsjednica sam Asocijacije mladih SDA BiH.
Najmlađa sam kandidatkinja za Skupštinu Kantona Sarajevo sa liste SDA i nalazim se na broju 9.
Moram
priznati da je trenutna situacija u Kantonu Sarajevo jedan je od primarnih
uzroka moje kandidature. Ne mogu zatvarati oči na nikad češću pojavu da
pojedinci bez diploma i sa diplomama “stečenim” i kupljenim na sumnjivim
privatnim fakultetima upravljaju veoma značajnim resorima u našem Kantonu i kao
takvi bivaju ključni akteri za stvaranje naše sadašnjosti, budućnosti i
budućnosti narednih generacija.
Pored toga, smatram da je moja dužnost kao mlade i obrazovane osobe da budem društveno angažirana i da bitke koje vodi moja država ne gledam sa tribina, već da u njima direktno učestvujem u svom domenu.
Problemi
koji pogađaju sve mlade ljude, pogađaju direktno i mene kao mladu ženu, te sam
svjesna činjenice da nažalost mnogi mladi ljudi napuštaju Bosnu i Hercegovinu.
Moja
primarna želja jeste da se zalažem za ostanak mladih ljudi u Kantonu Sarajevo i
Bosni i Hercegovini, tako što ću inicirati kreiranja programa za prvo
zaposlenje mladih ljudi, te se boriti za poticaje za samozapošljavanje,
odnosno, male biznise i obrte.
Zagovornik sam Šantićevog stiha “Bolji su svoji i krševi goli, no cvjetna polja kud se tuđin kreće”.
Naš kanton nisu “krševi goli”, ali se mi moramo zalagati da kontinuirano sadimo, ne samo jednosezonsko cvijeće koje će privremeno kozmetički prikriti manjkavosti sistema i kao takvo uljepšati život samo jednoj generaciji, već i sadnice koje će tek nakon određenog vremena pokazati svoje prve izdanke, a onda će sve naredne generacije moći okusiti njihove plodove i osjećati sigurnost.
Kanton
Sarajevo mora biti kanton pravde i kanton jednakih šansi u kojem žive sretni i
sigurni mladi ljudi.

.jpeg&w=3840&q=75)