Moje ime je Pejo Bosnić, rođen 7.11.2000. godine, dolazim iz Odžaka, mjesta kojeg nerijetko nakon otvorenja dugo očekivanog mosta na graničnom prijelazu Svilaj zovu "Vrata Bosne". Na predstojećim izborima kandidat sam Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine za Skupštinu Županije Posavske pod rednim brojem 24.
Kao što sam i rekao, dolazim iz malenog mjesta na sjeveru Bosne i Hercegovine, dijete sam ravničarskog kraja koje je odraslo u pograničnom području te kao takav, prepoznajem značaj i prilike koje nam blizina i dobrosusjedski odnosi s drugim državama pružaju. Student sam ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a od ovoga mjeseca ponosno nosim titulu prvostupnika ekonomije. Kažem ponosno jer iza te "prve diplome" kako se uvriježeno kaže u narodu, stoji prije svega mnogo odricanja, truda, sreće, tuge, suza, neprospavanih noći, ali u krajnjoj liniji i uspješno položenih ispita. Kao redovan student i aktivan član civilnog društva, zalažem se za što kvalitetnije obrazovanje, potkrijepljeno praksom, radom i zalaganjem. Još od srednje škole sam se trudio biti aktivan u lokalnoj zajednici, od članstva u Asocijaciji srednjoškolaca u BiH, preko članstva u Mreži savjeta/vijeća učenika BiH pa sve do preuzimanja važnih funkcija u civilnom društvu u sredini u kojoj provodim studentske dane. Trenutno sam predsjednik studentske udruge koja se bavi promicanjem i važnošću financijske pismenosti, predsjednik sam Foruma mladih Udruge bosanskih Hrvata "Prsten" podružnice u Osijeku, član studentskog vijeća Ekonomskog fakulteta u Osijeku kao i predstavnik studenata našeg fakulteta pri Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera. Bilo je tu još mnogo aktivnosti, i još uvijek postoji, ali o tome ću neki drugi put.
Na pitanje zašto sam se odlučio na kandidaturu imam vrlo jednostavan odgovor - iz inata, ali ne inata kao hira nego inata prema strahu i inertnosti koji nažalost, sve više obuzimaju mlade ljude. Tu sam kako bih na što pravilniji način ukazao mladima, neovisno o njihovim preferencijama, religiji, stavovima, političkoj opredijeljenosti, da je moguće inicirati promjene pa barem i one najsitnije koje često znaju biti presudne. Uvijek je potrebno krenuti od sebe, nemojmo stagnirati jer mislimo da je društvo loše i da tu ništa ne možemo promijeniti nego svi skupa pokažimo inat stagnaciji i tromosti društva, jer mladi su kostur društva i uvijek su kroz povijest bili pokretači promjena, a obrazovanje je naše najjače oružje. Kao student ekonomije sa sigurnošću mogu reći da je obrazovanje odličan primjer kružne ekonomije i investiranja, što više ulažemo u njega, sve je veći povrat na investiciju, a to znači da samo obrazovani i motivirani ljudi, ovoj kao i bilo kojoj drugoj zemlji mogu donijeti prosperitet i nositi ovu zemlju na krilima promjena.
