Predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) BiH Nermin Nikšić rođen je 1960. godine u Konjicu. Diplomirao je pravo te je od 1988. do 2000. godine radio u Općini Konjic. U ratu je bio časnik Armije BiH. Od 2000. godine do danas zastupnik je Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, postao je 2011. premijer Federacije BiH, a tri godine kasnije predsjednik SDP-a BiH, potvrdivši položaj predsjednika stranke u dvama uzastopnim stranačkim izbornim ciklusima.
U razgovoru za Nacional govorio je o atmosferi pred izbore u BiH, zahtjevima za izmjenom izbornog zakona te izgledima kandidata SDP-a BiH Denisa Bećirovića.
NACIONAL: Kako ocjenjujete predizborni proces manje od dva tjedna prije izbora u BiH? Prijeti li atmosfera u BiH nemirima?
Predizborni proces obilježen je uobičajenim predizbornim folklorom. Nažalost, uigrani scenarij nacionalističkih stranaka pred izbore u određenoj mjeri doprinosi destabilizaciji. Matrica po kojoj se jedni pred izbore “opet” odcjepljuju, drugi kao formiraju etnički entitet, a treći, eto, ne daju ni jednima ni drugima i prijete borbom, film je koji se u Bosni i Hercegovini uporno reprizira svake dvije godine, uoči svakih izbora. Ne bih rekao da postoji prijetnja nemirima iako uvijek postoji latentna opasnost od sporadične eskalacije i incidenata u atmosferi koju kreiraju vladajuće stranke. Govorimo o strankama koje se bez problema poslije izbora dogovore o raspodjeli plijena, a onda tri godine jedne drugima glume neprijatelje. Za razliku od njihova ispraznog populizma, SDP se i ovoga puta fokusirao na prezentiranje svog izbornog programa. U tom programu nudimo rješenja za pitanja koja su stvarni vitalni interes svih građana Bosne i Hercegovine, kao što su poboljšanje životnog standarda, ekonomski razvoj, reforme na putu k Europskoj uniji i NATO-u, socijalna pravda, zdravstvo za sve, obrazovanje… Nažalost, teško je učiniti da se glas razuma i racionalne politike čuje u kakofoniji galame i lupanja u ratne bubnjeve onih koji su onda kada je bio rat birali profiterstvo, šverc i vlastito bogaćenje umjesto borbe koju sada navodno promiču. Mi ne možemo igrati na njihovom terenu. Od svog koncepta nemamo pravo odustati i uvjereni smo da će to na kraju i građani prepoznati.
NACIONAL: Kako biste opisali razliku kandidata za Predsjedništvo BiH iz redova bošnjačkog naroda, kojeg podržava SDP BiH, Denisa Bećirovića i kandidata vladajućeg SDA Bakira Izetbegovića? Što je među njima fundamentalno različito?
To su potpuno dva različita svijeta. Denis Bećirović, potpredsjednik SDP BiH i kandidat za člana Predsjedništva iza kojeg je stalo jedanaest političkih partija, u proteklom mandatu bio je najaktivniji zastupnik u državnom Domu naroda. U istom tom tijelu sjedio je i Bakir Izetbegović. Po službenoj statistici, Denis Bećirović je imao preko 330 parlamentarnih aktivnosti u odnosu na 30 Izetbegovićevih. Da ste vi poslodavac, kome biste od dvojice kandidata dali prednost? Naravno, pored statističkih pokazatelja koji govore u Denisovu korist u svim prethodnim mandatima, tu je i idejna razlika. Denis Bećirović je kandidat koji ima želju i ambiciju predstavljati sve građane svoje države i svima biti jednako na raspolaganju. To je čovjek koji je podigao glas protiv povećanja plaća dužnosnicima za koje su SDA i Bakir Izetbegović glasali. Predložio je u Domu naroda ukidanje akciza na gorivo kako bi ublažio udar inflacije na građane, što je vladajuća većina opstruirala. Mogao bih vam sada jako dugo nabrajati… Nije Denis, već je Bakir na čelu stranke koja je sukrivac za odlazak pola milijuna građana iz BiH, a onda nam je hladno poručio da će ih zamijeniti robotima. Bakir Izetbegović je na plakatu sakrio vlastito ime i naziv stranke koju vodi, a kampanju gradi na prošlosti i na imidžu svog rahmetli oca, dok Denis Bećirović nudi svoju biografiju, svoj plan i viziju. Izetbegović je na čelu stranke čiji su najistaknutiji članovi na crnim listama i optuženičkim klupama. Američka administracija prozvala je SDA, a samim tim i Izetbegovića, za prikrivanje i zaštitu korupcije i kriminala. To je još jedno nabrajanje koje bi moglo ići unedogled. Na kraju, čovjek se zapita kako netko tko je direktno slagao i upropastio mogućnost revizije tužbe protiv Srbije za genocid, može uopće biti kredibilan kandidat za člana Predsjedništva? Ako ga Denis uvjerljivo ne pobijedi, onda se stvarno trebamo zabrinuti za duhovno stanje birača u svojoj zemlji.
NACIONAL: Izetbegović i Bećirović ne razlikuju se u jednome: obojica se žestoko protive promjeni izbornog zakona BiH kako ga traži Hrvatski narodni sabor BiH. Zašto? Nemaju li Hrvati pravo birati svoje predstavnike? Tvrdnja da zahtjev za “građanskom BiH” nije ništa drugo do paravan za bošnjačku dominaciju, ključni je argument za zahtjeve HNS-a. Kako odgovarate na te zahtjeve? Kako biste prosječno obaviještenom građaninu Hrvatske, koji probleme u BiH razumije vrlo površno, objasnili tvrdnju da Hrvatima ne treba dati pravo da biraju vlastite političke predstavnike?
Bosanskohercegovački Hrvati su i moj narod, dio mog identiteta i moje države. Ne pristajem na to da itko kaže da mu je više stalo do njihovih prava od mene ili bilo kojeg člana SDP-a BiH! Zahtjev SDP-a je da se svim građanima omogući jednako pravo da biraju i budu birani. Danas se, naprimjer, Hrvat, Bošnjak i svako tko nije Srbin ne može kandidirati za poziciju člana Predsjedništva BiH u Republici Srpskoj. Kako to nije problem za HDZ ni za Hrvatsku? Građansko uređenje Bosne i Hercegovine zahtjev je Europskog suda za ljudska prava i uvjet za pristupanje Bosne i Hercegovine EU-u. Nijedna vrsta različitog postupanja koja se isključivo ili u kritičnom obimu zasniva na etničkom porijeklu pojedinca, ne može se objektivno opravdati u suvremenom demokratskom društvu koje je izgrađeno na principima pluralizma i poštovanja različitih kultura. U vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe u Daytonu, na terenu je došlo do vrlo krhkog primirja te je cilj tih odredbi bio zaustaviti brutalni sukob obilježen genocidom i etničkim čišćenjem.
Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode“ kako bi se osigurao mir. Međutim, sada, 27 godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje spornih ustavnih odredbi na snazi. Potrebno je, bez daljnjeg odgađanja, uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, došlo je vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije na temelju etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine. Nema objektivnih kriterija za nečiju etničku pripadnost. To ovisi isključivo o vlastitom samoodređenju osobe.
NACIONAL: Zahtjevi za etničkim glasanjem katkad se pravdaju činjenicom da su Bošnjaci u BiH većinski narod.
Da preciziram: rečenice koje sam naveo u prethodnom odgovoru nisu moje autorsko djelo ni plod mojih zaključaka. To su rečenice preuzete iz pet presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu kojima je utvrđena diskriminacija u izbornom zakonodavstvu BiH nad građanima ove zemlje. E sada, ako netko zaista želi reći da Europski sud za ljudska prava svojim zahtjevom za uspostavom građanske države zagovara bošnjačku dominaciju ili bilo čiju diskriminaciju, onda ti ljudi imaju problem s vlastitim vrijednosnim sustavom. Dakle, da ponovim, nitko nema pravo bilo kome uskratiti bilo koje pravo, ali isto tako, ne može etnička pripadnost biti kriterij za ostvarivanje političkih prava. Demokracija znači da svatko može birati i biti biran neovisno o svom identitetu, a ne zahvaljujući njemu. Davanje ekskluzivnih prava bilo kome na osnovi identiteta je temeljna definicija rasizma. Naravno, demografska je činjenica da su Bošnjaci najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini. Ako se to problematizira kao činjenica, onda je to jedna dosta opasna teza koja graniči s nekim dosta nazadnim ideologijama iz prošlosti.
