Anel Dedanović: Mladi moraju ostati u BiH i boriti se za nju

Zovem se Anel Dadanović i kandidat sam na listi za Skupštinu Tuzlanskog kantona ispred Saveza za bolju budućnost BIH (SBB) po rednim brojem 32.

Mladom čovjeku o ovoj državi, a uzimajući u obzir generlano stanje svih društvenih aspekta u kojem se nalazi bosanskohercegovačko društvo, ostaju samo ostaju dvije opcije, ostati i pokušati promjeniti nešto ili otići iz države. Smatram da naša država BiH uzimajući u obzir historijski značaj i vrijeme koje smo svi zajedno prošli gradeći je na tom putu na nama jedini očigledno mogući načina, zaslužuje ipak da se obrati pažnja na nju od strane mladog čovjeka, punog ideja i nade da se budućim generacijama može ostaviti i ostvariti bolja budućnost. Iz tog razloga ipak sam odlučio da ne spadam u grupu naših građana koji su dobili vize i otišli u druge države svijeta, već želim pokušati da sa ostalim mladim kolegama koji su se odlučili baviti poltikom pokušamo stvoriti svima nama i našoj djeci bolju budućnost.

Ovo mi je prva izborna utrka u smislu da sam kandidovan na listu za određeni nivo vlasti u BIH, ali sam do sada učestvovao u 5 izbornih ciklusa kroz rad u izbornom štabu.

Kampanju isključivo u većem dijelu planiram voditi „door to door“ kampanjom, direktni kontakt i razgovor sa ljudim, prijateljima, poznanicima, kao i korištenjem kapaciteta društvenh mreža.

Konkretno ukoliko budem izabran kao poslanik Skupštine Tuzlanskog kantona, najveća aktivnost mog djelovanja kao poslanika bit će usmjerena na rješavanja ili primarno ublažavanja postupka odlaska mladih iz Tuzlanskog kantona i države BIH, sa nizom konkretnih prijedloga koji će se odnositi na poticanje mladih na poduzetništvo i na taj način razvijanje poduzetničkog duha koji će biti osnov za dalji razvoj drušva u BIH. Da bi uspjeli u tome, svi poslodavci kao i državne insitucije moraju sihronizovano raditi na navedenom problemu.

Mladi sami kao takvi moraju spoznati da niko BIH neće urediti ako oni to ne urade sami.

Jednostavno, zajedničkim snagama, radom svih, pogotovo mladih, sadašnje generacije trebaju to shvatiti, da ukoliko želimo graditi bolju budućnost za našu djecu, da oni ne odlaze iz BIH, to moramo učiniti mi mladi.

Moramo graditi sistem, moramo se što više uključiti u društvene procese i u institucije, raditi na svim mogućim poljima kako bi stvarali prilike i za nas same, ali svakako i za mlade u budućnosti.